Većina roditelja predškolske djece se u nekom momentu pita da li njihovo dijete treba znati čitati i pisati prije polaska u školu? 

Odgovor na ovo pitanje je NE. Nije nužno da djeca znaju da čitaju i pišu pri polasku u školu. Ponekad, u želji da pomognu, vođeni osjećajem i strahom da njihova djeca ne zaostaju za vršnjacima u razredu, roditelji preuzimaju ulogu učitelja.

Ta odluka može biti korisna ukoliko je dijete zainteresovano i spremno za učenje, te ako u interakciji sa predmetima koji ga okružuju, samo teži ka tome da slova spaja u verbalnu ili pisanu riječ. Međutim, ukoliko dijete nije spremno za čitanje i pisanje, navedeno mu može samo otežati buduće savladavanje čitanja i pisanja školskog gradiva.

Ono što je poželjno prilikom polasku u školu, jeste da djeca imaju razvijene predčitalačke vještine koje će im omogućiti da sam proces učenja čitanja i pisanja savladaju bez poteškoća.

Roditelji će se zapitati šta podrazumijevaju predčitalačke vještine?

Prije svega, to je uredan govorno – jezični razvoj (dijete artikuliše pravilno sve glasove maternjeg jezika, ima gramatički pravilne rečenice, prepričavanje priča i događaja koje je čuo/la ili učestvovao u njima, postavlja pitanja i daje odgovore, objašnjava sličnosti i razlike između različitih predmeta, bića i pojava…).

Zatim, fonološka svjesnost koja se odnosi na svjesnost o tome da se rečenica sastoji od riječi, a riječi od glasova (odnosno slova). U fonološku svjesnost ubrajamo:
– rimu (prepoznavanje i stvaranje rime npr. JAK – LAK, MED – LED, KAFA – JAFA…).

-slogovnu sintezu (npr. slogove JA – BU – KA prepoznati kao JABUKA).

-slogovnu analizu (npr. BANANA raščlaniti na slogove BA – NA – NA).

– prepoznavanje prvog glasa riječi (igranje igrice “na slovo, na slovo” npr. „Kaži mi koja riječ počinje glasom A?“, “Kaži mi sve riječi koje ti znaš, a da počinju glasom M?„).

-sinteza riječi (spojiti glasove u riječi „Ako kažem O – K – O šta sam rekao/la?“).

-analizu riječi (riječi rastaviti na glasove – „Kako bi rastavio/la riječ NOS na glasove?“).

Zatim, vizuelna percepcija i diskriminacija. Vizualna percepcija i diskriminacija kod djece nam je veoma važna za učenje čitanja, pisanja i računanja. Vizuelna percepcija kod djece odnosi se na:

– prepoznavanje i razlikovanje oblika, slova i brojeva, prepoznavanje položaja u prostoru, praćenje zadanih linija, koordinaciju oko – ruka.

– finu motoriku, čijim razvojem bi dijete bilo osposobljeno za savladavanje vještina pisanja, prije svega, zbog razvoja mišića šake i prstiju. Prije nego počne učiti pisanje slova, potrebno je da dijete pravilno drži olovku, vješto crta, boji i precrtava oblike.

Dijete koje ima razvijene predčitalačke vještine, odnosno, sve navedene funkcije opisane vještine, proces učenja čitanja i pisanja kao primarni korak školovanja, savladava daleko lakše i uspješnije.