Da li djeca treba da znaju da čitaju i pišu prije polaska u školu?
Većina roditelja predškolske djece se u nekom momentu pita da li njihovo dijete treba znati čitati i pisati prije polaska u školu?
Odgovor na ovo pitanje je NE. Nije nužno da djeca znaju da čitaju i pišu pri polasku u školu. Ponekad, u želji da pomognu, vođeni osjećajem i strahom da njihova djeca ne zaostaju za vršnjacima u razredu, roditelji preuzimaju ulogu učitelja.
Ta odluka može biti korisna ukoliko je dijete zainteresovano i spremno za učenje, te ako u interakciji sa predmetima koji ga okružuju, samo teži ka tome da slova spaja u verbalnu ili pisanu riječ. Međutim, ukoliko dijete nije spremno za čitanje i pisanje, navedeno mu može samo otežati buduće savladavanje čitanja i pisanja školskog gradiva.
Ono što je poželjno prilikom polasku u školu, jeste da djeca imaju razvijene predčitalačke vještine koje će im omogućiti da sam proces učenja čitanja i pisanja savladaju bez poteškoća.
Roditelji će se zapitati šta podrazumijevaju predčitalačke vještine?
Prije svega, to je uredan govorno – jezični razvoj (dijete artikuliše pravilno sve glasove maternjeg jezika, ima gramatički pravilne rečenice, prepričavanje priča i događaja koje je čuo/la ili učestvovao u njima, postavlja pitanja i daje odgovore, objašnjava sličnosti i razlike između različitih predmeta, bića i pojava…).
Zatim, fonološka svjesnost koja se odnosi na svjesnost o tome da se rečenica sastoji od riječi, a riječi od glasova (odnosno slova). U fonološku svjesnost ubrajamo:
– rimu (prepoznavanje i stvaranje rime npr. JAK – LAK, MED – LED, KAFA – JAFA…).
-slogovnu sintezu (npr. slogove JA – BU – KA prepoznati kao JABUKA).
-slogovnu analizu (npr. BANANA raščlaniti na slogove BA – NA – NA).
– prepoznavanje prvog glasa riječi (igranje igrice “na slovo, na slovo” npr. „Kaži mi koja riječ počinje glasom A?“, “Kaži mi sve riječi koje ti znaš, a da počinju glasom M?„).
-sinteza riječi (spojiti glasove u riječi „Ako kažem O – K – O šta sam rekao/la?“).
-analizu riječi (riječi rastaviti na glasove – „Kako bi rastavio/la riječ NOS na glasove?“).
Zatim, vizuelna percepcija i diskriminacija. Vizualna percepcija i diskriminacija kod djece nam je veoma važna za učenje čitanja, pisanja i računanja. Vizuelna percepcija kod djece odnosi se na:
– prepoznavanje i razlikovanje oblika, slova i brojeva, prepoznavanje položaja u prostoru, praćenje zadanih linija, koordinaciju oko – ruka.
– finu motoriku, čijim razvojem bi dijete bilo osposobljeno za savladavanje vještina pisanja, prije svega, zbog razvoja mišića šake i prstiju. Prije nego počne učiti pisanje slova, potrebno je da dijete pravilno drži olovku, vješto crta, boji i precrtava oblike.
Dijete koje ima razvijene predčitalačke vještine, odnosno, sve navedene funkcije opisane vještine, proces učenja čitanja i pisanja kao primarni korak školovanja, savladava daleko lakše i uspješnije.