Kada simpatičan govorpostane veliki životni izazov!
Priča počinje kada nam se javila porodica dječaka kojeg ćemo u nastavku ove priče nazivati “V” kako bismo zaštitili njegov identitet.
Tog toplog ljetnog dana na vrata našeg kabineta zakucao je dječak, uzrasta 6 godina, koji se u tom trenutku spremao za polazak u školu.
Tokom kompletne procjene evidentisana su odstupanja u oblasti govorno- jezičkog razvoja, tačnije u oblasti artikulacije glasova. Dječak urednog intelektualnog i motoričkog statusa, sa zabilježenim odstupanjem od 15 glasova u odnosu na standardni izgovor istih. Odstupanja su zabilježena u okviru sledećih grupa glasova: frikativa (F, S, Z, Š, Ž, H), afrikata (C, Č, Dž, Ć, Đ), laterala(L i Lj) i vibratornog “R”.
Naizgled, “simpatičan” govor, koji roditelji ni ne registruju kao neki ozbiljan problem, a samim tim ni ne reaguju na vrijeme, može da preraste u veliki životni izazov. Dijete urednog razvoja pri polasku u školu treba da posjeduje pravilnu artikulaciju svakog glasa, u svim pozicijama riječi.
Preduslov za razvoj predakademskih, kao i akademskih vještina čitanja i pisanja su direktno povezane sa pravilnom artikulacijom svih glasova maternjeg jezika. Nepravilna artikulacija glasova pri polasku u školu, i pri uključivanju u vršnjačku grupu, kada se od djeteta očekuje da je iste savladao može da dovede do problema pri usvajanju predakademskih i akademskih vještina, kao i do velikih problema psihološke prirode.
Dijete primjeti da se njegov govor razlikuje od govora druge djece, osjeća se manje uspješno i vrijedno od druge djece, treba mu više vremena pri usvajanju početnog čitanja i pisanja, a sve to zajedno dovodi do gubitka samopouzdanja, izbjegavanja druženja sa vršnjacima te straha od neuspjeha i dovodi do djeteta koje se potpuno povlači u sebe. Dolazi do velikog otpora pri odlasku u školu, manjka motivacije za učenje, rad i druženje. Sve to zajedno dovodi do formiranja jedne introvertne ličnosti.
Upravo takvi problemi polako su nadolazili na površinu, kao ono kad ostavite lonac na vrelu ringlu, a on postepeno ključa dok se potpuno ne prelije. Isti takav ishod možemo očekivati ukoliko na vrijeme ne reagujemo kada primjetimo da dijete ne izgovara samo jedan, a kamoli grupu glasova pravilno.
Znam, komšije, rodbina, prodavačica u marketu će možda reći da je ovakav način izgovora simpatičan, ali oslanjajući se na savjete laika za ovu oblast možemo napraviti ogroman problem djetetu.
Nažalost, roditelji to često spoznaju pred sam upis u školu, kada se od terapeuta očekuje da učini nemoguće do tog čuvenog septembra i prvog školskog dana. Međutim, realnost je drugačija, za roditelje u nekim situacijama i poražavajuća. Tretiranje ovakvog vida kašnjenja, kao i pri bilo kom drugom rehabilitacionom postupku, zahtijeva vrijeme, kontinuitet, angažman, rad i trud, kako terapeuta i djeteta, tako i cijelog okruženja u kom dijete boravi.
Redovni tretmani na sedmičnom nivou i svakodnevni rad u kućnim uslovima su preduslov za svaki izazov koji se postavlja pred cijeli tim, ili kako mi to zovemo “sveto trojstvo” ( TERAPEUT-DIJETE-RODITELJ).
A sada, ukratko o tome kako smo mi uspjeli da prevaziđemo ovakav “problemčić”. . .
Tačna procjena artikulacionog poremećaja je od velikog značaja za definisanje težine istog. Na osnovu dobijenih rezultata pravimo individualni program rada za svako dijete. Da bi dijete pravilno izgovaralo glasove neophodna je zrela i razvijena oralna praksija, a oralnu praksiju definišemo kao voljnu mišićnu aktivnost govornog aparata i tu spadaju jezik, usne, obrazi, meko-tvrdo nepce i vilica. Različitim pokretima govornog aparata podstičemo razvoj mišićne muskulature i samim tim pripremamo dijete za korekciju glasova koji mu slijede.
Tokom razvoja djeteta, dolazi do sazrijevanja govorne mišićne muskulature pa se tako glasovi postepeno javljaju u govoru, od jednostavnih ka složenim odnosno javljaju se po razvojnoj liniji. Glasovi koji su akustički i motorički jednostavniji za izgovor javljaju se ranije u izgovoru.
Sa dječakom “V” korekciju artikulacije smo započeli sa frikativima odnosno sa glasovima “F, V, S, Z, Š, Ž, H” koje bi svako dijete urednog govorno-jezičkog statusa trebalo pravilno da usvoji do 4. godine života.
Glas v smo izazvali tako što smo nakon vježbi oralne praksije dječaku pokazali položaj govornih organa, usne su poluzatvorene, gornji sjekutići dodiruju donju usnu dok je vilica blago spuštena.
Glas V ima i svog parnjaka a to je glas F i razlikuju se po zvučnosti. Glas F smo dobili nakon što je dječak pravilno postavio govorne organe za izgovor – zubi imaju najvažniju ulogu tako što gornji sjekutići pritiskaju donju usnu ( kažemo djetetu da duva kao što vjetar fijuče ” FIJU, FIJU FIJU“,) i na taj način izazivamo ovaj glas.
Pravilnu artikulaciju glasova V i F kao i njihovu diskriminaciju smo uspješno savladali za svega par tretmana i spremni krenuli u uspješno učenje sledećeg glasa.
Pravilan izgovor glasa H smo dobili tako što smo postavili pravilno govorne organe na način da su usne poluotvorene, zubi ne ostvaruju kontakt a jezik leži u usnoj duplji blago podignut ka nepcu. Dječaku smo radi lakšeg objašnjenja rekli da zabaci glavu unazad i da glas H izgovara u kombinacini sa vokalima (npr. HA, HE, HI, HO, HU).
Kod djece se često javlja potpuni izostanak ovog glasa ili zamjena za glas K. Za usvajanje glasa H kao i za predhodna dva glasa bilo nam je potrebno svega par tretmana.
Nakon uspješno savladanih glasova V, F I H prešli smo na glas L koji djeca često supstituišu tj. mijenjaju sa glasom J ili V.
Kod pravilne artikulacije glasa L vrh jezika je podignut prema gore i naslanja se na gornje sjekutiće. Bočne strane jezika podignute si prema kutnjacima, ali se ne spajaju sa njima. Na taj način se između bočnih strana i kutnjaka stvara prolaz za vazdušnu struju.
Kako djetetu najlakše objasniti gore navedeni položaj govornih organa? “Otvori usta i vrhom jezika dodirni-liži gornju usnu i izgovaraj glas L” (u kombinaciji sa vokalima, npr. LA, LE, LI, LO, LU).
Korak po korak došli smo do tretiranja glasa “S”. Glas “S” smo dobili nakon što smo pokazali dječaku da uz blagi osmijeh zubi ostvaruju kontakt, da je vrh jezika blago povijen i stoji iza donjih sjekutića. To su bili časovi na kojima smo osmijehom došli do rezultata.
Za razliku od predhodnih glasova za glas “S” nam je trebalo malo duže vremena da bi za isti rekli da smo ga uspješno savladali.
Glas Z je njegov parnjak koji se vrlo lako usvaja i neophodno je da su usne poluzatvorene, zubi uspostavljaju kontakt i kroz sredinu jezika je prisutan žljeb kroz koji prolazi vazdušna struja. Dječaku smo rekli hajde da zamislimo da smo pčelice i da zujimo” Zzzzzz“.
Glas Z smo usvojili kroz par tretmana, dok nam je akustička diferencijacija glasova S i Z trajala malo duže kako bismo mogli reći da smo uspješno savladali gore navedene glasove.
Radi lakšeg uočavanja razlike izmjeđu glasova S i Z dječaku smo stavljanjem ruke na vrat tarapeuta ukazali na treperenje glasnica kod glasa Z a izostanak treperenja kod glasa S.
Nakon što je dječak usvojio ova dva glasa napravili smo odličnu podlogu i prešli smo na tretiranje glasa ” Š”.
Ovaj glas veliki broj djece nepravilno izgovara ili teže usvaja, i često supstituiše sa glasom S. Postavljanjem govornih organa i usmjeravanjem vazdušne struje ovaj izazov se lako rješava. Kroz nekoliko tretmana dječak je usvojio i ovaj glas tako što je napravio “trubu” od usana, podigao jezik prema zubima i jako usmjeravao vazdušnu struju kroz usnu šupljinu.
Spontano u vježbi glasa “Š” u inicijalnom i medijalnom položaju (šareno, šaran) javlja nam se vibracija za glas R što nam je kasnije dosta pomoglu u savladavanju tog glasa.
Nakon što smo ostvarili postavljeni cilj i nakon što je dječak naučio pravilan izgovor frikativa započeli smo korekciju afrikata odnosno glasova C, Ć, Č, Đ i Dž. Ovi glasovi zahtijevaju kompleksnije pokrete oralne muskulature i zbog toga se javljaju kasnije u razvojnoj liniji glasova.
Glas C vrlo često djeca supstituišu tj. mijenjaju sa glasovima S i T.
Položaj govornih organa kod glasa C jeste da su usne poluzatvorene, zubi imaju kontakt dok se vrh jezika blago odupire od donje zube. Da bi djetetu bilo zanimljivije i lakše od njega tražimo da oponaša cijukanje miša “CIJU, CIJU, CIJU“.
Sam proces usvajanja glasa C nam je trajao duže nego usvajanje predhodnih glasova ali to nije obeshrabrilo dječaka M da odustane već je svakodnevnim vježbanjem kući i sa terapeutom kroz 10-ak tretmana i ovaj glas uspješno savladan.
Glas Č djeca obično zamjenjuju glasovima C ili Ć. Upornim vježbama oralne praksije odnosno podizanjem jezika ka gornjim zubima dobili smo uspješno i ovaj glas. Nakon toga ovaj glas smo vježbali kroz riječi, rečenice, pjesmice i kroz komunikaciju u svakodnevnim aktivnostima.
Glas Č kao i predhodni glas C nam je bio novi izazov ali smo ga kroz kontinuirano vježbanje uspjeli da savladamo kroz 5-6 tretmana.
Glasove Đ i DŽ smo dobili spontano pravilnim postavljanjem govornih organa. Za glas Đ usne su skoro zatvorene dok se jezik podiže prema gornjim zubima dok su kod glasa DŽ usne poluotvorene i blago napućene a jezik se takođe podiže prema gornjim zubima. Nakon što smo usvojili ove glasove vježbali smo kroz diskriminaciju glasa Đ sa glasom DŽ i kroz rečenice, pjesmice i priče.
Za glas R ili vibrant R kažemo da je najkompleksniji i najzahtjevniji glas za korekciju kod djeteta. Za ovaj glas je neophodan složen rad svih mišića jezika i njegov nepravilan izgovor se toleriše do 5,5 godina života.
Svakodnevnim vježbama i upornošću dječak je savladao i ovaj glas kroz učenje drugih glasova i ponosno izgovarao kroz riječi, rečenice i pjesmice.
Za glas R ili vibrant R kažemo da je najkompleksniji i najzahtjevniji glas za korekciju kod djeteta. Za ovaj glas je neophodan složen rad svih mišića jezika i njegov nepravilan izgovor se toleriše do 5,5 godina života. Svakodnevnim vježbama i upornošću dječak je savladao i ovaj glas kroz učenje drugih glasova i ponosno izgovarao kroz riječi, rečenice i pjesmice.
Tretman po tretman uspješno savladani glasovi su se nizali jedan za drugim, gdje za par mjeseci od 15 “problematičnih” glasova dolazimo do skoro uspješno savladane artikulacije svih glasova.
Nakon što smo usvojili sve prethodne glasove u okviru tretmana, krenuli smo sa radom na predčitalačkim vještinama (analizi i sintezi) koje su preduslov uspješnog čitanja i pisanja.
Da bi dijete uspješno savladalo čitanje i pisanje potrebno je da ima razvijenu fonemsku odnosno fonološku svjesnost tj. da prepozna i opazi rečenicu kao cjelinu, riječi kao dijelove te cjeline (fonološka svjesnost) i na kraju glasove koji sačinjavaju riječi.
Analiza glasova u riječi podrazumijeva sposobnost da se riječ “rastavi“ na glasove koji je sačinjavaju, dok je sinteza suprotan proces, odnosno sposobnost da se pojedinačni glasovi grupišu u cjelinu i prepoznaju kao riječ.
Svakodnevnim radom sa terapeutom nedeljno i vježbanjem kući dolazimo do toga da je M savladao čitanje i pisanje i da je u razredu koji pohađa jedan od boljih učenika koji svakodnevno dobija pohvale od strane vršnjaka, učiteljice i uprave škole
Cilj ove priče je da roditelji shvate da nekada i od naizgled “simpatičnog govora” može nastati veliki problem i izazov za roditelje i dijete.
Bitno je reagovati na vrijeme i uključiti dijete u adekvatan sistem podrške.
Za kraj ove priče postavićemo logopedsku svesku dječaka, dio online tretmana kada dječak nije mogao fizički da dođe u prostor, kao i izjavu majke dječaka.
