KAKO POSTAVITI PRIORITETE U RADU SA DJETETOM KOJE KASNI U RAZVOJU?

Većini roditelja koji mi se jave primarni cilj je da njihovo dijete progovori, da razumije govor drugih i da samo zna ekspresivno da se izrazi.

Od početka moje karijere, sam rad, kao i rad kolega koji rade sa mnom bio je usmjeren upravo ka tome. Hvala Bogu i rezultati su to pokazali, većina naše djece je postigla odličan nivo razumijevanja i dobila taj ekspresivni govor ( naravno uz popunjavanje svih onih “rupa” koje su dovele do izostanka datih sposobnosti ).

Međutim, nisam zadovoljna tim da većina djece koju sretnem kako kroz obavljanje ovog poziva tako i kroz privatan život nemaju usvojene osnovne vještine brige o sebi, te su potpuno zavisni od brige i njege drugog lica ( roditelja, staratelja, asistenta u vrtiću, asistenta u nastavi itd).

Dijete pohađa godinama tretmane a ne zna samo da servira sto, objeduje, rasklonin za sobom, da se obuče, svuče, da se izuje ili obuje, nema razvijenu apsolutno nikakvu životnu rutinu kroz dijelove dana ( npr. navika da se umije i opere zubiće kada ustane, sposobnost da samo obuče čiste gaće i pidžamu prije spavanja…).

Da ne govorim o djeci starijeg kalendarskoj uzrasta koja ne znaju sama da zavežu pertle ili npr da pripreme neki jednostavan obrok.

Dolaze mi djeca stara 9 godina koja ne znaju da će se opeći ako stave ruku na vrelu ringlu, ne znaju razliku između hladne i vrele vode, da ne pričam o nivou samostalnosti da dijete razumije koncept novca ili da zna samo pravilo prelaženja pješačkog prelaza na ulici, da zna samo da ode do najbliže prodavnice i kupi hljeb itd.

PLANIRATE DA SE DJECA NA OVOM NIVOU SAMOSTALNOSTI KASNIJE OSPOSOBE ZA NEKO ZANIMANJE TE DA KAO RAVNOPRAVNI ČLANOVI ZAJEDNICE PRIVREĐUJU I OBEZBIJEDE SEBI EGZISTENCINU?

IZBOR VAM JE DIĆI RUKE OD DJETETA SAMO ZATO ŠTO IMA NEKU DIJAGNOZU I  POTPISATI  DA JE DIJETE 100 % ZAVISNO OD VAS ILI OD NEKOG TAMO ASISTENTA?

Dijete sa poteškoćom u razvoju, potpuno očuvanih motoričkih sposobnosti devet godina pohađa redovnu školu sa nekim asistentom koji ga ne nauči da sam izvadi pernicu iz torbe ili svesku za taj predmet ? Dajte molim vas, to su osnovne stvari!

Bojim se da se zapostavljanje djece sa poteškoćama u razvoju, izbjegavanje vaspitanja i učenja te djece u 99 % slučajeva pripisuje njihovoj dijagnozi a ne stvarnim mogućnostima koje svako dijete posjeduje.

APSOLUTNO SVAKO DIJETE, BEZ OBIZIRA NA DIJAGNOZU TREBA DA SE NAUČI I OVIM STVARIMA!

Prioritet rada sa djecom uživo i prioritet svih online edukacija biće da mi se svako dijete osposobi za svakodnevni život.

BEZ IZGOVORA

Čarobni svijet razvoja 2022.