Vrlo često pri samoj procjeni roditelji dolaze sa njihovim procjenama koliko je potrebno vremena da bi dijete usvojilo, savladalo ili potpuno eliminisalo svoju poteškoću.

Defektološki/logopedski rad sa djecom nerijetko je dugotrajan i zahtjevaja kontinutet, dosljednost, vrijeme i uključenost cijele, kako bliže, tako i šire okoline djeteta.

Nekada napredak djeteta djeluje da teče sporije ili da stoji u mjestu, ostavljajući utisak roditeljima da se ništa ne dešava. Međutim, to su često mali, “nevidljivi” koraci za oko roditelja, a koji su za terapeuta itekako bitni i značajni, a dok ih u isto vrijeme okolina možda i ne primećuje ili ih ne percipira kao napredak.

I tako poslije izvjesnog broja tretmana roditelj kaže: „Ali, on se samo jutros produdio i sve odradio potpuno samostalno”.

Ovo je pogrešna percepcija, apsolutno nijedno dijete se nije samo od sebe probudili i savladali ono što je pred njega postavljeno kao cilj u tretmanu. Iza tog uspjeha stoji hiljade i hiljade ,,NEVIDLJIVIH“ uspješno pređenih koraka.